March 14, 2013

Sezona poreza

Sezona poreza u Kanadi uveliko traje... Rok za predaju obracuna je 30. april, no ako ste svezi imigranti toplo preporucujem da to uradite mnogo ranije jer je prva poreska godina jedina kada cete dobiti neke pare nazad a to u pocetku naravno puno znaci. Te sam ja nase obracune poslala jos krajem februara (cim smo dobili potrebne papire od poslodavaca koji se uglavnom salju postom u tom periodu) i posto je uobicajeno da se ceka 3-4 nedelje na isplatu, racunamo da cemo pocetkom aprila najkasnije vec imati priliv na tekucem.

Naravno, kao i skoro sve drugo, cela ta papazjanija oko poreza je ovde vrlo ugodno iskustvo, bar po pitanju organizacije. Naime, samo prve godine morate da predate obracun na papiru, vec sledece se sve radi elektronski. A za nas koji predajemo obracun u papirnoj verziji ljubazni Kanadjani se pobrinu pa odstampaju ceo set formulara i onda ga dele, besplatno naravno, u postama. Sve potrebne informacije mozete naci na zvanicnom sajtu CRA (Canada Revenue Agency) http://www.cra-arc.gc.ca/menu-eng.html a na raspolaganju su i putem telefona (ovde dobiti nekoga telefonom nije nemoguca misija, najduze sam cekala 1.5 min da mi se javi ziva osoba), maila i sl. I naravno, svi sa kojima sam komunicirala su bili hiper ljubazni i usluzni.

Elem, epopeja sa porezom za mene je trajala jedno dva meseca, pocela sam tamo negde oko Nove Godine da studiram materiju i zavrsila krajem februara. Naravno, bilo bi puno lakse da smo platili nekom racunovodji da nam to uradi ali ne bih ja bila ja, citaj "control freak" :), da nisam sama to uradila. Mislim ipak su nase pare u pitanju, hocu da znam ko tu kome sta uzima, zasto i koliko i da li moze da se tu nesto dogovori :)
Posto Kanada ima jedan zanimljiv i dosta kompleksan poreski sistem, iznecu u grubim crtama kracu verziju. Pritom verziju koja vazi za nas dvoje trenutno posto mi spadamo u tzv. "samozaposlene" (ili sto bi se kod nas reklo samostalne preduzetnike) tj. nismo u radnom odnosu (mada B je u nekoj kombinovanoj kategoriji, obzirom da je imao prihode i kao samozaposlen i kao zaposlen). Za one koji su redovno zaposleni sistem je malo drugaciji, firma za koju radite vam isplacuje neto sumu (oni uplate sve potrebne poreze, doprinose i sl.) pa je i obracun nesto jednostavniji posle, mada ne previse.

Naime, porez se placa jednom godisnje sto moze da bude nezgodno ako niste disciplinovani i ne vodite o tome racuna cele godine, jer vas kraj aprila, kada treba izdvojiti povecu sumu na ime poreza, moze finansijski neprijatno iznenaditi (naravno opet se odnosi samo na samozaposlene)...

Dakle, stvari stoje ovako: postoji citav splet formulara koje treba popuniti i koju su svi povezani u smislu da se cifre prenose iz jednog u drugi i nazad. Sto ce reci potrebna je poprilicna koncentracija. Sve sto je potrebno od objasnjenja i podataka se nalazi na vec pomenutom sajtu CRA a naravno i www.google.ca je vrlo koristan :) Dosta dobrih informacija sam nasla i na www.taxtips.ca.

Realno sve se svodi na to kako maksimalno smanjiti svoju neto zaradu - iznos koji dobijete kad se poodbijaju ranorazni troskovi koju su vezani za "potrebe poslovanja" (da se ne lazemo, tu se da podvesti i stosta sto bas i nije potpuno poslovni trosak ali to se tolerise, bar koliko sam cula) pa zatim nekoliko nepovratnih kredita koje vam drzava daje (naravno u skladu sa primanjima, ako zaradjujete stotine hiljada godisnje tesko da ima ista od kredita), kao i razni odbici na racun izdrzavanja porodice, medicinskih troskova, troskova javnog prevoza i sl, lista je poprilicno duga.
Nisu to neki kapitalni iznosi ali malo po malo i bruto cifra se ipak smanji. Sto ovde nije beznacajno obzirom da poreske stope na prihod nisu univerzalne (pisem u mnozini posto se posebno obracunava federalni a posebno provincijski porez), nego rastu u skladu sa primanjima, te vas doticna redukcija moze vratiti u nizu poresku grupu pa se onda razlika u iznosu poreza i te kako oseti. Naravno, to se nas imigranata pripravnika bas ne tice previse posto su nam zarade u prvoj godini obicno daleko ispod bilo koje granice (prva je na cca $40.000 godisnje, da sad ne idem u detalje) ali vec sledece godine ce biti znacajno.

Bilo kako bilo, obracunah ja nama poreze, upisah broj tekuceg na koji da mi refundiraju sumu koju su mi duzni (na ime toga sto smo imali "mala" primanja cemo dobiti vise vrsta finansijke pomoci) i sad sedimo i cekamo da iznos osvane na racunu. Jedan od lepsih razloga za neko cekanje :)





March 13, 2013

Svasta nesto sto mi se vrzma po glavi....

Vrlo cesto mi se dogadja da naletim na tekstove i komentare po netu tipa: "Treba da dokazem da imam 10.000 eura da bih dobio iseljenicku vizu za Kanadu, pa ja da imam te pare ne bih ni isao iz Srbije!".
Dakle potpuno ne mogu da shvatim taj nacin razmisljanja.
Prvo, da bi se otislo u Kanadu treba, za dvoclanu porodicu, cca. 15.000 eur , sto predstavlja zbir troskova apliciranja za vizu sa svim sto ide sa tim (prevodi, overe, dokumenta, bla-bla) avionskih karata, i naravno para koje MORATE prikazati zarad dobijanja vize a pogotovo bez kojih NE MOZETE da se nastanite na drugom kontinentu (sem ako vas naravno ne ceka sve gotovo - posao, stan, kola, sto pretpostavljam da nije cest slucaj).

Znaci u startu vec treba mnoooogo vise nego sto treba prikazati za potrebe dobijanja same vize.
Zatim, zar zaista neko moze da razmislja o takvom zivotnom preokretu kao sto je emigracija samo zato sto mu u budjelaru nedostaje 10.000 eur??
Trece, i po mom misljenju najbitnije, pobogu, zar je u Srbiji sve ostalo tako savrseno pa ce, ako dobijete na poklon doticnu sumu, svi vasi problemi dozivotno biti reseni?
Jedna omanja matematicka racunica: 10.000eur/12 meseci=833 eur. Doticna suma je, ako me pamcenje sluzi (posto sam odavno otisla verovatno sam izgubila iz vida pravu sliku..) jedva dovoljna da PREZIVI (ne da zivi, jer je to zaista samo puko prezivljavanje) dvoclana porodica, ali koja je naravno imala puno srece pa nasledila neku nekretninu i time resila stambeno pitanje.

I onda sledi pitanje: a sta kad prodje tih 12 meseci?
Pa opet treba: platiti racune, zabaviste, otici u radnju, obaviti nesto na nekom salteru kojim rukovodi standardna poludivlja sluzbenica, registrovati kola ili izvaditi pasos, iskolovati dete, sacuvati ga od potpunog nemorala i poremecenog sistema vrednosti i slusanja Cece u zabavistu, isparkirati se na Bulevaru u sred dana a iza tebe naslagano 3 automobila, pokusati da se zalis komunalnoj ili gradjevinskoj inspekciji na komsijsku kafanu koja radi svaku noc do 5, koja je zasluzna za rupu na krovu (sprovodio se dimnjak za rostilj pa krov sad prokisnjava) a onda vidis da doticni inspektori redovno obeduju u upravo toj kafani a onda ti pritom vlasnici kafane izbuse sve 4 gume jer si ih prijavljivao inspekciji (spanska serija, zar ne?), uspeti otici na specijalisticki pregled za manje od godinu dana ili naci vezu a zatim i pare za podmititi istu, naci posao, imati uplacen staz i doprinose (iako mislim da nece vise biti nista od drzavnog penzionog fonda dok ja stasam za penziju) i jos bezbroj manje bitnih problema od toga da li imas u slamarici tih magicnih 10.000 eur.
Ne razumem, a verovatno nikad ni necu...

Nismo ovde dugo ali mogu da, pri cistoj svesti i pameti, izjavim da zaista ne mislim da smo pogresili. Iskreno se nadam da nas necu ubaksuzirati ovom izjavom :)
Prvo, ne osecam sa kao gradjanin drugog reda samo zato sto mi roditelji nisu na direktorskoj poziciji u nekom JP ili politicki aktivni (i pritom i vrlo prilagodljivi na promene) pa cu da se provlacim kroz zivot uz legendarnu recenicu "pa hajde uradi to i to, ona je dete tog i tog".
Drugo, za 9 meseci boravka ovde niko, ni jedan jedini put, nije bio prema meni autoritativno nadobudan, neprijatan, agresivan, vulgaran, prost, nepristojan, itd. A imala sam podosta kontakta sa sluzbenicima podloznim takvom ponasanju (bar na osnovu iskustva iz rodnog mi grada/drzave).
Trece, radimo oboje za plate na donjoj proseka za nase struke (jos smo pocetnici), placamo monstruozno mnogo podstanarski stan, jos uvek se skucavamo po malo, i u proseku nam rashodi ne prelaze 60% prihoda, naravno niko ne kaze da luksuzno zivimo ali nam zaista nista ne nedostaje. Sto je, smatram, sasvim pristojno za pocetak. Naravno, nasa trenutne potrebe su uveliko skromnije nego da imamo decu, kredit za kola i stan ali trebalo bi da to sve bude uskladjeno tokom vremena, u skladu sa povecanim troskovima ce nam, nadam se, i plate rasti, mislim radimo u tom pravcu...
Cetvrto, nivo stresa nam je znacajno opao u poslednjih 6 meseci (kad su naravno prosli oni prvi meseci koji su zaista izuzetno stresni).
Peto, sad kad smo konacno resili meni najvecu muku kanadskog zivota, sad je sve ostalo lako: kupili smo ves masinu, pravu pravcatu ves masinu :)))) Bela tehnika (ali samo bela, sve ostalo je isto ili jeftinije) je ovde, iz meni potpuno nerazumljivih razloga, dramaticno skuplja nego u Srbiji, te ovde kupovina doticne spada u domen kapitalnih investicija. A obaska sto je problem naci dovoljno "malu" masinu (velicine stadardnih evropskih) koja bi stala u stan. No, nadjosmo je i uz malo snalazljivosti (nije dozvoljeno drzati masine u stanovima za iznajmljivanje a uzgred nema ni izvedenih vodovodnih instalacija za iste) svecano je pustamo u promet ovih dana. Zaista mi je, sto bi se reklo, svanulo :)

I tako, zima ovde jos uvek traje za razliku od proleca koje cujem da je stiglo u Novi Sad, ali, kao sto vec spomenuh, posto je surova kanadska zima potpuna marketinska prevara (da se ogradim odmah, ovo se odnosi iskljucivo na Toronto koji ima mnogo prijatniju klimu od ostatka Kanade), sasvim je lepo podnosimo i uzivamo u istoj.