June 30, 2013

Slicnosti i razlicitosti

Neke mi stvari na ovom kontinentu zaista ne ulaze u glavu. Koliko god da je Kanada razvijena drzava, sto sta je na krajnje zaostalom nivou, cak i u poredjenju sa dragom nam postojbinom. Unapred da se ogradim, dobar deo toga se da svrstati pod profesionalnu deformaciju, posebno mi bodu oci neki detalji koji normalnim ljudima ne bi privukli paznju ali kolege ce me razumeti :)

Trendovi u arhitekturi/gradjevinarstvu:

Naime, jedan naoko neprimetan detalj ali nimalo nebitan za svakodnevni zivot. Izvinjavam se zbog pomalo neukusne teme ali to nam je svima deo svakodnevnice. Wc solja. Ovde su wc solje tako konstruisane (a vecina je "made in USA" tako da racunam da i tamo postoji slican problem) da je nivo vode u istoj prilicno visok, iliti (a ovo posebno pogadja musku populaciju) kad sedite na gore pomenutoj, nije iskljuceno da cete doci u kontakt sa doticnom vodom. Takodje, upotreba wc papira isto predstavlja radnju koju je potrebno ispocetka vezbati kad dodjete ovde, da ne bi slucajno taj isti papir umocili u vodu (ili, jos gore, nesto drugo).
Ma koliko banalno zvucalo, jos uvek se nisam navikla. Ali zato, kad sam vec kod teme wc-a, moze da se nadje u radnjama bozanstven wc-papir u boji. Ne u onim pastelnim kao kod nas, nego tamno ljubicast, trava zelen, pink roza, cak i potpuno crn, ali bas bas crn. Mnogo dobro izgleda :)

Kvake. Dakle, nije mi jasno kako mogu da zive sa prokletim okruglim kvakama. Ako vam nisu potpuno suve i slobodne ruke, nema sanse da otvorite vrata. Otvaranje laktom ovde ne radi. Vrlo neprakticno. Mislim ima i normalnih ali jaaako puno ih je okruglo.

Prozori. Klizni prozori. Oni iz filmova kroz koje uvek ulaze razni manijaci, ubice i kidnaperi. Nema rucice za zatvaranje. Moze da udje ko god hoce. Ne dihtuju nikako. Bar ne ovi u starijim zgradama. Nemoguci za pranje jer je jedna strana uvek preklopljena. O dzinovskim prozorima na kojima se otvara samo deseti deo povrsine, ili cak ni to, da ne pricam. Ne vole ljudi da se previse luftiraju valjda. Ili su ekstremno ekoloski osvesteni pa stede energiju. Ali cisto sumnjam.

Kuce su u 99% slucajeva sa drvenom kostrukcijom, zidovi (i spoljasnji i unutrasnji) gips-karton, fasada samo oblozena ciglom ili kamenom. Izolacija neverovatno traljava. Hidroizolacija u tragovima, zvucna nikako, termo - ajd to jos mora, ipak je hladno. U kupatilima se po pravilu NE stavlja podni slivnik. Ako se desi havarija - sta da se radi...

Nema roletni. Generalno. Ni PVC, ni aluminijumskih ni drvenih. Nikakvih. Eventualno venecijaneri iznutra ili zavese i to je to.

Od ranog proleca pa do kasne jeseni, klima uredjaji rade na najnizoj mogucoj temperaturi. Moracu jednom da ponesem termometar pa da proverim ali po subjektivnoj proceni, temperatura u prodavnicama, gradskom prevozu i ostalim javnim prostorima ukljucujuci i kancelarije ne prelazi 15-18C. Smrzoh se ziva a napolju 35C.

No, da predjem na neke zanimljivije teme. Ne znam da li je to posledica prisustva mnogobrojnih nacija i izmesanih kultura, ili je to tako uvek bilo ali Toronto je vrlo jedan sarolik grad po svim pitanjima.
Elem, modni i ostali trendovi:

1. I pored toga sto se zaista oblaci kako ko hoce, primetna su odredjena pravila. Npr: kada oblacite odelo (pod tim mislim na musko klasicno dvodelno odelo uz pratnju kravate i kosulje naravno) nikada, ali bas nikada ne smete obuti dve iste carape i niposto se ne smeju uklapati po boji ni uz pantalone ni uz cipele - eventualno uz kosulju. Dakle, sto sarenije i neuklopljenije. Zatim: ako se oblace odevni predmeti sa nekim dezenom, preporucljivo je da ostali budu takodje dezenirani ali niposto isto.
Obzirom da se nalazimo u gradu koji ove godine pravi 33. gay paradu, pravila oblacenja su nesto izmesana po polovima. Tako redovno vidjamo devojke vrlo robusno stilizovane kao i muskarce u kanarinac zutim, bebi rozim, tirkizno plavim i sl. pantalonama i kosuljama.

2. Od 100 zena koje sretnem u metrou bar 99 ce imati savrseno sredjene nokte na stopalima i savrseno neuredne nokte na rukama. Pri tom mislim na one izgrickane, cudnih oblika, razlicitih duzina, sa zanokticama, sa crnim ispod, sa ostacima laka od pre tri i po meseca u vidu nekih mrlja raznih boja. Zaista mi ne pada na pamet zasto.... Naravno, lakovi za nokte su sve samo ne klasicnih boja i to i ako se dogodi da ga ima na svih 20 noktiju, vrlo su male sanse da ce na svih 20 biti u istoj boji. Mislim da me najvise pogadja to sto cesce vidjam muskarce sa nalakiranim noktima (naravno diskretni bezbojni lak ili neka bledunjava roza nijansa) nego zensku populaciju. Ali zato su stopala svima perfektna :)

3. Generalna je pojava da su ljudi prilicno aljkavi i zapusteni. Neko bi to nazvao opustenoscu i neopterecenoscu ali mislim da ipak postoji razlika izmedju biti opusten i imati fleke od supe po kosulji i rasparan sav na sakou. O masovno prljavim cipelama sa busnim djonovima da ne pricam :) Pomislilo bi se da im je zivotni standard zaista nikakav ali isti ti sa rupom na djonu imaju telefon od $600 u dzepu i slusalice od $500 na usima. Nesto tu ne stima u prioritetima...

4. Otkako se prolepsalo vreme (citaj: dnevna temperatura iznad 10C) masovno srecem u metrou devojke/zene kako idu na posao sa potpuno mokrom kosom. Ali potpuno, kao kad izadjes ispod tusa i u roku od pet minuta krenes napolje. Obicno im se jos uvek voda cedi niz ledja pa su im majce, kosulje i sl. potpuno mokre na ledjima. Nije retkost da ih sretnem i vrlo poslovno obucene (sako i sl.) sa tako mokrom kosom. Opet, da li je opusteno ili preopusteno?

A posto sam sad student i ceka me jaaako puno stranica literature koju treba da predjem, nastavak sledi u sledecoj pauzi od ucenja....

June 15, 2013

Godisnjica br. 1

Proletelo je godinu dana od kako smo dosli.

Summa summarum: zadovoljni smo. Naravno da povremeno tu i tamo nesto nije idealno ali, sve u svemu (zacin C), sve nam je po volji.

Kao i u NS, i ovde leto nikako da se odluci da krene kako treba, pa je manje vise smrljavo vreme ali bar podseca na prolece (onako kako su nekad proleca izgledala).

Sta se sve izdesavalo u poslednje vreme... Pa ovako, ja sam skoro pa nostrifikovala diplomu, dobila sam uslovni status sto mi je omogucilo da postanem pripravnik (da, da, sve ispocetka...) i rok od 18 meseci da polozim taj jedan ispit koji moram. Radi se o necemu sto se zove "Profesionalna praksa" sto u sustini svako ko nije zavrsio arhitektonski fakultet u Kanadi mora da polozi. Dosadno i suvoparno - gomila zakona, propisa i sl., ali sta je tu je. Bar sam nasla super fakultet gde mogu sve da uradim online. Tako da sam sad i student.

I dalje smo na istim poslovima, meni je i dalje super na poslu, B. se i dalje maltretira sa dvosatnim putovanjem do posla i nazad ali stice se iskustvo, upoznaju se ljudi, vezba se engleski i radi se na tome da se predje na nesto bolje.

Ispunila nam se i zajednicka velika zelja da se provozamo na roller coaster-u i moram priznati da je neverovatno iskustvo, bas onakvo kakvim smo ga zamisljali :))) Naravno kupili smo sezonske ulaznice za luna park tako da cemo kanda dobar deo leta provesti tamo :)

Svakodnevni zivot, pa, izgleda nam isto kao bilo kome drugom, bez obzira na geografsku sirinu/duzinu. Nema nekih posebnih desavanja, prilicno se sve vec ustalilo, doduse ne stresiramo se oko egzistencijalnih pitanja, sto je vrlo prijatno iskustvo moram priznati, na nostalgicno stanje smo se vec manje vise navikli, da nam je svejedno, nije, ali kad se sve stavi na kantar, mislim da smo dobro uradili sto smo dosli. Naravno, videcemo kako ce se dalje razvijati situacija, ali evo posle jednogodisnjeg zivota ovde, i dalje nemamo razloga da se kajemo zbog odluke da se iscupamo iz korena i posadimo na novom mestu.

I eto, krecemo u drugu godinu kanadskog zivota...