July 6, 2014

Dvogodisnjica

Nova godisnjica, novi poslovi, svasta nesto novo....

Proletelo vise od dve godine (da ne kazem 750+ dana).
Poslednjih 6 meseci a i malo vise je bilo vrlo dinamicno, sto se uostalom da i zakljuciti po potpunom odsustvu vremena za pisanje.
Od kada smo se vratili iz NS izdesavalo se sve i svasta, mahom sve vrlo pozitivno.
Pa da krenemo redom.

Ja sam polozila onaj ispit sto mi je trebao da bih nostrifikovala diplomu te je to uspesno zavrseno pocetkom januara. Kako sam zbog tog ispita mesecima bila u modu ucenja bilo je jedino logicno da i nastavim u tom stilu te sam prijavila ispit za LEED akreditaciju i uspesno ga polozila i odmah posle toga krenula da ucim za strucni ispit (za licencu) za koji sam u medjuvremenu ispunila uslove nostrifikovana diploma i odredjeno radno iskustvo. Tako da se meni mahom sve vrti oko ucenja sto ne ostavlja bas previse vremena za bilo sta drugo ali sta je tu je.

No, uspeli smo da uklopimo letovanje krajem decembra te smo Novu Godinu docekali na Kubi. Ceo taj karipski arhipelag je No.1 destinacija za ove odavde jer je izuzetno blizu (svega 3-4 sata leta) a i cenovno je vrlo priustivo. Naravno, nativni stanovnici Severne Amerike mahom posecuju klasicna "all-inclusive resort" mesta gde u sustini ne vidis nista od mesta na koje si otisao, no posto mi nismo pristalice toga pa smo isli u sopstvenoj reziji sa sve privatnim smestajem, imali smo priliku da vidimo mnogo vise prave Kube i zaista je prelepo, doduse tuzno ali prelepo.

Onda je usledilo vrlo burno prolece tokom kog smo oboje nasli nove poslove, sa mnogo boljim uslovima, u mnogo vecim i ozbiljnijim firmama i dramativno bolje placene (samo meni je plata odskocila cca 50% a i sad sam normalno zaposlena sa sve placenim godisnjim, dodatnim beneficijama i sl., a i uzgred firma radi tako lepe projekte da sam bas bas zadovoljna). Muz-puz ima fotkanja non-stop (i to fenomenalan spektar raznih manifestacija - kineske, italijanske, arapske, indijske, jevrejske i sl. svadbe, krstenja, veridbe i ostala tradicionalna desavanja) a posto se ovde te stvari zakazuju po dve-tri godine unapred ima vec rezervisane termine za drugu polovinu 2015.
Tako da smo dvogodisnjicu 11. juna docekali vrlo euforicni i zaista imali sta da proslavimo :)

U medjuvremenu smo uspeli da napravimo i bozanstveni petodnevni izlet do New York-a gde smo kao pomahnitali obilazili sve najpopularnije turisticke lokacije (da to skinemo sa dnevnog reda pa da sledeci put mozemo opusteno da se setamo) i jeste zanimljivo ali redovi, cekanje i guzva - nesnosno. Ali grad kao grad je sjajan i jedva cekam da idemo ponovo.

Par dana je visila u vazduhu mogucnost da cemo morati i da se selimo (to bi vec bilo malo previse novotarija za ovu godinu) posto nas je menadzment zgrade uhvatio da se bavimo nedozvoljenim radnjama (citaj: imamo ves masinu). No iskonstruisali smo najtuzniju pricu na svetu kako Zmu pati od alergija na zivotinjske dlake (a zgrada ih je puna iako su navodno zabranjene) kojih ima na pretek u ves masinama u veseraju, pa je jadan zamalo umro od gusenja jednom prilikom, te smo bili prisiljeni da, u cilju sprecavanja da ja ostanem mlada udovica, kupimo ves masinu. I obzirom da se od tada nisu vise javili izgleda da je blef upalio i da nas nece daviti da izbacimo masinu (sto bi rezultovalo time da se mi iselimo jer ja vise ni pod pretnjom smrcu ne mogu da koritim onaj ogavni zajednicki veseraj).

I tako smo se, posle burnih puuuno meseci, opet vratili u svakodnevnu rutinu, idemo na poslove, ja ucim, pokusavamo da koliko stignemo iskoristimo leto koje smo tako dugo cekali ove godine, zeljno iscekujemo novo putovanje u oktobru (obilazak dela zapadne obale i pustinjskog dela USA) i uzivamo u zivotu. Zaista.