February 22, 2012

Prosla euforija, pristupimo pripremama za polazak

Dok je projekat odlaska jos bio na teoretskom nivou, nije delovalo tako komplikovano spakovati svoju egzistenciju na jednom mestu i premestiti je cca 7500 km dalje.

Cim je postalo jasno da cemo stvarno ici, ispilili su se bezbrojni organizacioni problemi. Sta nositi, sta da nam se salje posle (uzgred i kako a da ne kosta reda velicine jednog bubrega), sta ostaviti, gde ostaviti, kako sve to spakovati, sta sa svim onim stvarima (a toga je mnogo) koje nikad necemo preneti tamo a steta ih je naravno baciti...

Pa onda citav niz pitanja vezanih za trenutak posle sletanja kad zapravo postanemo Permanent Residents of Canada: gde odsesti za prvo vreme, kako naci stan a nemas pojma gde si i kako doci od tacke A do tacke B, sta raditi po pitanju prevoza (kupiti kola i placati preskupo osiguranje ili koristiti gradski prevoz a lupati glavu kako doneti u novi stan sve sto je potrebno za poceti zivot iz pocetka), i jos milion pitanja koje se neprekidno roje po glavi i ustvari cine ovaj ceo projekat vrlo uzbudljivim...

Ne mogu ni da zamislim kako je bilo uzasno komlikovano proci sve ovo pre samo 20 godina kad nisi imao na raspolaganju ovaj predivni izum zvani internet...

No, sve ce se vec malo po malo razresiti i pripremiti, za pocetak odosmo 27. u Bec po vize :)
Kanadische Botschaft




February 15, 2012

:))) ili "Jako smo srecni"

Tacno u 15.45 po centralno evropskom vremenu stigao mail otprilike sledece sadrzine:
...posaljite ili donesite, vec kako vam drago, pasose na viziranje...
Ne znam kako da dovoljno slikovito opisem nase trenutno emotivno stanje ali recimo da bi nas, da nas sada vide, cike iz one fine ustanove u Vrscu bez razmisljanja zaprimili na poduzi boravak, i to pun pansion...
Toronto, here we come... (i to 11. juna negde oko 20.15, bar po trenutnom redu letenja) :)

February 2, 2012

Faza III - cekajuci PPR iliti za manje upucene "Passport Request"

I obavismo mi taj dugo ocekivani lekarski pregled jos 17. januara, srecni i radosni sto smo tako brzo uspeli da zakazemo kad medjutim...
Kao i sve drugo na ovim prostorima i cela operacija lekarski nije mogla da prodje bas potpuno bez grickanja noktiju i nerviranja, naime rezultatima je trebalo okruglo 14 (slovima cetrnaest) dana da krenu put Londona, i onda samo 23 (slovima dvadesettri) sata da stignu na odrediste.
Pitam se da li bi brze stigli da su cike iz IOM (organizacija gde se radi lekarski) poslale postu nekom tradicionalnijom metodom tipa golubom pismonosom ili postarom na konju....
No vazno da je neki pegavi Englez dobio te nase rezultate i da smo mi sad svecano usli u fazu III - cekanje na PPR...

Nadam se da se i njima tamo u Londonu i onima u Becu nece smrznuti prstici od ovog hladnog talasa toliko da ne mogu da nam odkucaju mail sa nekim ovakvim tekstom: "Mi jedva cekamo da nam dodjete pa smo eto mislili, ako vam nece biti jako tesko, da posaljete pasose na viziranje..." :)