March 22, 2012

Vodic za one koji razmisljaju o mogucnostima odlaska u Kanadu

Elem, posto je postalo vrlo popularno razmatrati mogucnosti odlaska negde, pokusacu da prepricam, koliko god mogu skracenu, trenutnu verziju procedure(kazem trenutnu, posto se menja maltene jednom godisnje):


1. Prvo i osnovno, ne mogu dovoljno da naglasim koliko je neophodno, treba vrlo, vrlo, vrlo detaljno prouciti kanadski imigracioni site http://www.cic.gc.ca/english/index.asp ali zaista detaljno.

Mogucnosti odlaska su razne, samo treba naci model koji vam odgovara. U nasem slucaju to je bilo po Federal Skilled Worker programu i ovo moje uputstvo ce se donositi upravo na taj program. Programi se razlikuju tako da treba dobro prostudirati materiju.


2. Elem, na jednoj od strana na koje bi trebalo odmah da nabasate http://www.cic.gc.ca/english/immigrate/skilled/apply-who.asp nalazi se lepo objasnjeno ko sve moze da aplicira po ovom programu a takodje negde na dnu strane imate sasvim pristojan Come to Canada Wizard http://www.cic.gc.ca/app/ctcvac/english/index kao i Self-Assessment Test http://www.cic.gc.ca/english/immigrate/skilled/assess/index.asp koji bi trebalo da pojasni eventualne nedoumice oko toga da li uopste ima smisla pokusavati dobiti ovu vrstu vize.


3. Ukratko, stvar oko bodovanja je sledeca, sto sve pise i ovde http://www.cic.gc.ca/english/immigrate/skilled/apply-factors.asp:
mora se biti na NOC listi zanimanja i imati bar jednu godinu radnog iskustva u struci sa kojom nameravate da aplicirate, treba imati sto vise bodova na IELTS General Training testu iz engleskog a bilo bi korisno i iz TEF-a za francuski(mi to nismo posto ne znamo ni F od francuskog), maksimum poena se za sada dobija za uzrast od 21-49, i vrlo bitno - treba dokazati sto vise(idealno 4) godina radnog iskustva u struci posto to nosi jako puno bodova. Naravno korisno je imati supruznika sa visokim obrazovanjem posto se i na to dobija par bodova, kao i na rodbinu u Kanadi.
Napomena: Kad kazem dokazati radno iskustvo mislim imati ugovore o radu, uplacivane doprinose za taj period(znam i sama koliko je ovo tesko izvodljivo) i potvrde iz firmi sa detaljnim opisom radnog mesta. Bilo bi naravno lepo da to pise i u ugovorima sto kod mene konkretno nije bio slucaj ali uz dobro napisanu potvrdu moze i to da se ispegla.

Dakle ako nemate 67 bodova(ali preporucljivo je i vise posto se nikad ne zna sta ce vam priznati a sta nece) ne vredi ni pokusavati, sto lepo i pise na CIC sajtu, bar za ovu kategoriju vize.


4. Dakle ako ste se odlucili na takav korak i mislite da zadovoljavate uslove, sledeca vrlo bitna stvar je dosta nezgodna prepreka za vecinu: neophodno je izmisliti jedanu povecu svotu novca.

Elem, jos jedan od uslova za apliciranje je da pruzite dokaz o posedovanju dovoljno sredstava(tzv. Proof of Funds) da mozete da prezivite po njihovim procenama 6 meseci (po iskustvima nekih ljudi koji su vec otisli realnije je 4).
Informaciju o potrebnim sredstvima u zavisnosti od broja clanova porodice imate ovde http://www.cic.gc.ca/english/immigrate/skilled/funds.asp.

E sad, zaista morate imati tu sumu posto ste u obavezi da je, da li u kesu ili u nekom drugom obliku, pokazete prilikom sletanja u Kanadu, a da ne spominjem kako zaista treba od necega ziveti u pocetku :)

Sem toga, nimalo naivna stavka je i sama procedura apliciranja. Treba platiti sledece: raznorazne izvode, overu fotokopija i prevod sudskog tumaca na engleski(poprilicno kosta), polaganje jezika, Application Fee, slanje dokumentacije u Kanadu, lekarski pregled, i na samom kraju Right for Permanent Residence Fee. Avionske karte su takodje nesto sto treba uzeti u obzir.


Ako ste sve te omanje probleme zakljucili da mozete da resite, krece sledeca procedura:


5. Treba prijaviti polaganje jezika(prijavljuje se jedno 5 nedelja ranije tako da treba to na vreme uraditi, posebno da bi imali vremena posle za eventualne popravne) i poceti uciti, posto se test zasniva na znanju materije koja se da nauciti i uvezbati za jedno mesec do dva, zavisno od pocetnog znanja. Vise o testu ima na sve strane po netu pa da ne duzim.


6. Treba prikupiti dokumentaciju i pripremiti aplikaciju po sledecem uputstvu http://www.cic.gc.ca/english/information/applications/guides/EG7TOC.asp. Sve je lepo objasnjeno samo treba bar tri puta procitati. Ukratko kaze sledece: skupiti sve moguce dokumente vezano za obrazovanje, radno iskustvo, licne dokumente, sve lepo iskopirati(sem onih koji moraju da budu originali, pise u uputstvu i Document Checklist-u http://www.cic.gc.ca/english/pdf/kits/forms/IMM5612E.pdf), overiti u opstini ili sudu(preporucujem sud, duplo je jeftinije), odneti kod sudskog tumaca da prevede i overi, uplatiti Application Fee ili uplatu obaviti kreditnom karticom - to se resava popunjavanjem formulara(opet preporucujem, jednostavnije je), popuniti sve formulare, dobro ih pregledati vise puta, sve spakovati u povecu kovertu ili omanju kutiju i pozeleti svojoj aplikaciji sretan put.


7. Sledece sto se radi je ono silno cekanje koje sam ranije spominjala pa da se ne ponavljam :)

To bi bilo to.

March 15, 2012

Kratko objasnjenje, koje je na kraju ispalo mnogo duze nego sto je bilo planirano

Moram da se pozabavim odgovorima na najcesca pitanja koja ljudi postavljaju kad cuju da idemo pa-pa:

1. Imigrantska viza (koju smo mi dobili) - ne znaci da nam Kanada gratis daje stan, posao i dzeparac. Naime, kao i u svakoj drugoj drzavi podrazumeva se da ces se sam pobrinuti za svoje potrebe, oni ti daju mogucnost za sve to i prava jednaka kanadskom drzavljaninu (minus glasacko pravo i pasos - to sledi posle tri godine).
Imigrantska viza takodje znaci da ne moras nikad vise da je obnavljas posto sletanjem na aerodrom postajes punopravni kanadski stanovnik (iliti Permanent Resident).

2. Sta cemo kad dodjemo tamo? - Pa sad, odgovor bi bio potpuno isti da se selimo napr. u Beograd. Smestimo se negde na par dana (hotel, motel, prijatelji, bilo sta) dok ne nadjemo stan za iznajmljivanje (isto kao i ovde, niko ti nece iznajmiti stan dok ne dodjes uzivo da ga pogledas, potpises ugovor i naravno platis).
Zatim, posto se stanovi izdaju prazni (sto je isto uobicajeno i u ovim nasim krajevima), obidjes gomilu radnji, pretreses male oglase i sa sto manje novaca se skucis. Jedina razlika u odnosu na preseljenje u Beograd, je da je teze i skuplje preneti namestaj i pokucstvo, a i nema smisla posto transport moze da kosta isto koliko tamo pokupovati sve to isto, naravno ne u najskupljim radnjama, ali pitam se koliko nas ovde ode u prvu prestiznu prodavnicu i ne pitajuci koliko kosta opremi ceo stan?

3. Usput dok radis sve to, pobrines se za licna dokumenta, opet slicno kao svuda drugde. Doduse to u Kanadi, cudna li cuda, ipak ide malo jednostavnije nego sto smo mi ovde navikli, sve se obavlja postom ili mailom, a gotove proizvode (kartice osiguranja, identifikacione, zdravstveno i sl.) ti salju na kucnu adresu. Dakle mnogo manje maltretiranja i cupkanja po salterima.

4. Opet slicno kao i svuda na svetu, krenes da trazis posao posto od necega treba ziveti i placati racune :) Napises CV, napravis portfolio ili ne, zavisno od struke, i pocnes da pregledas konkurse za posao ili da zivkas firme i "Dobar dan, da li vam treba arhitekta/fotograf?" (naravno ovo je potpuno pojednostavljeno).
Posto si ipak tek stigao, ne govoris savrseno jezik, nemas kanadsko radno iskustvo iliti nemas pojma kakva je radna atmosfera, etika i obicaji, mora se biti spreman da ce se neko vreme ipak raditi poslovi koji su manje ili vise ispod nivoa koji prizeljkujemo. No, zar je to puno drugacije od onoga kako se zivi kod nas?

5. Ako si iole snalazljiv i ambiciozan, trebalo bi da u roku od 6 meseci vec dodjes do nekog pristojnog posla u struci, u mom slucaju pocnes da se bavis pitanjima nostrifikacije diplome i dobijanja kanadske licence za rad (procedura opet identicna kao ova sto sam ovde prosla, neko vreme rada u struci - doduse samo 2 god, polozen strucni ispit i uplata clanarine - i nije neka bog zna kakva nauka od procedure).

6. Sve ostalo ipak zavisi od same osobe, kako ce se aklimatizovati, prilagoditi potpuno drugacijem podneblju i ljudima, koliko ce se prepustiti nostalgiji. Mada treba biti realan, za cime konkretno treba zaliti? Sem roditelja, rodbine i prijatelja. Ali nazalost, nece mi navedene grupe ljudi placati racune, hraniti me, cuvati mi decu posto mesta u vrticima nema, stajati u redovima u SUP-u da izvade pasos i registruju auto, naci mi posao i davati mi redovnu platu i placati doprinose, resiti me problema korumpirane komunalne policije koja ne izlazi na teren da se ne zamera a ja ne mogu da spavam celu noc od preglasne muzike, i jos milion razloga. Naravno, svega toga ima i bilo gde drugde, razlika je "samo" u kvantitetu...

Naravno da nije laka odluka otici i da sve deluje vrlo strasno, ali meni licno mnogo strasnije izgleda buducnost ovde. Mozda gresim, ali vreme ce svakako pokazati....

March 9, 2012

Sentimentalnost proradila...

Ovih dana se resavamo nekih stvari od cisto sentimetalne vrednosti... Moram priznati da mi nije svejedno...
Nekako se podrazumeva da ce uvek biti negde prostora za milion sitnica koje te asociraju na detinjstvo, pa skolu, pa fakultet, a onda kad se okolnosti tako nameste da se nekako treba preseliti na drugi kontinent, koliko to god bio pozitivan pomak, sa druge strane je neminovno odreci se veceg dela uspomena. A to nije lako...
Elem, izvrsila sam egzekuciju nad svojim radovima sa fakulteta danas, i potpuno sam :( ...




March 1, 2012

Vize su u pasosima :)))

Jednog kisnog, vetrovitog februarskog dana, ispred kanadske ambasade u Becu...

...osmesi sve govore...